Abortus – edukacijom do prevencije
Pre nekog vremena, uveče, povela se diskusija o tome da li je i koliko abortus moralni postupak, da li bi ga trebalo zabraniti i šta bi trebalo učiniti da se isti smanje na minimum. Diskusiju je pokrenula osoba sa tvitera statusom koji je osudio žene koje izvrše abortus želeći im najgoru i najsporiju smrt. Da li je zaista sve tako jednostavno i jesu li osobe koje su bile u toj poziciji zaslužile da im se poželi nešto tako?
Gde je u svemu tome moral?
Živimo u izopačenim vremenima i moral se retko provlači kroz pore društva, i kao pojava i kao reč. Dosta često može da bude i prilično rastegljiv pojam, a mora se uzeti u obzir i sa koje strane se posmatra. Ne treba biti toliko nagao pa automatski suditi o osobama koje se odluče na takav potez, jer mi ne možemo ni da znamo zašto je nečija odluka takva. Trpajući sve u isti koš, možemo naškoditi ljudima koji ne spadaju u grupu osoba koje su se na taj potez odlučile isključivo zbog sopstvene nemarnosti i želje da istu sakriju. Pa čak i u takvim situacijama, nemamo pravo da sudimo takvim osobama, jer nismo na njihovom mestu. Da li to znači da treba otvoreno da pozdravimo to? Naravno da ne. Najlakše je podržavati krajnosti, a izuzetno teško zadržati realan stav. Da li je to moralno? I jeste i nije. Znam da se mnogi neće složiti sa mnom.
Šta treba uzeti u obzir?
Tužna činjenica jeste da je ta pojava poprilično raširena i da se najčešće koristi kao pogrešno “sredstvo kontracepcije”. Ipak, postoje i razni drugi slučajevi koji ne uključuju nepažnju, poput silovanja, bolesti fetusa, bolesti majke, bede i nemaštine,… Da se, uslovno rečeno majkama, zabrani pravo da odlučuju o tome da li će izneti trudnoću i doneti na svet nedužno i ultimativno krhko biće, da li bi ono bilo voljeno, paženo, da li bi imalo normalan život kakav se obećava svakome ko se rodi? Ko to može da obeća? Ako bi se neko rodio i startovao svoje odrastanje na loš način u lošoj okolini, postavlja se pitanje koliko bi takva osoba bila srećna i zadovoljna svojim životom. Nekad ljudi nisu u mogućnosti ni sebi da priušte najosnovnije, pa nije pogrešno misliti da ne bi bili u mogućnosti da pruže išta bolji život i svom potomku. Usvajanje je u Srbiji još uvek suviše komplikovana i dugačka procedura, kao što je, uostalom, i sve ostalo u Srbiji komplikovano. Ja sam, ipak, više na strani usvajanja nego na strani abortusa, ali ne mislim da ga treba zabraniti.
Prava osoba koja se odluče na abortus.
Da, i te osobe imaju prava, pa uz sve to i pravo da se odluče na abortus. Fetus je deo organizma, deo tela, sve do trenutka kada se rodi i kada se odvoji od majke. Ako ćemo o pravima, moramo uzimati u obzir prava svih u celoj priči. U slučajevima kada bismo fetusu dali sva prava, ugroziće se i osnovna prava žena. Fetus nije oformljena ličnost i postavlja se pitanje koliko je samosvestan i sposoban za mišljenje. Pravo se ne stiče, već o tom pravu odlučuju druge osobe. Pa po čemu je pravo objektivno određeno? Zašto isto pravo nemaju svi i sve na ovoj planeti onda? Ako i biljkama i životinjama ne damo isto pravo koje sebi pružamo, onda nemamo pravo ni da odlučujemo da li neko sme ili ne sme sa svojim organizmom i nečim što je sam stvorio učini što želi sve do trenutka dok ono što je stvoreno ne postane svesno.
Koje negativne posledice sa sobom nosi zabrana abortusa?
Pa, prvo i pre svega nosi to što će se pojaviti osobe koje će nelegalno vršiti abortuse koji za posledicu imaju to da se rade u nesterilnim sredinama, sa neodgovarajućim alatima i najverovatnije će ih vršiti osobe koje su nekvalifikovane za tako nešto. Sa takvim uslovima, šansa da se organizam trajno ošteti su velike, a rizik od smrti još veći. Tražiće se razni načini da se neželjeni fetus odstrani. Osobe koje nisu pričale o tome pre zabrane, tek nakon zabrane neće pričati o tome, a savete će im davati nestručni ljudi. Osobe koje izdrže do kraja trudnoće će decu odbaciti, ostaviti i zapostaviti.
Šta učiniti da do toga ne dođe?
Pre svega edukacijom, komunikacijom i podrškom. Instistiranjem na merama zaštite. Objasniti zašto je to važno i šta bi sa sobom donela neželjena trudnoća ako do nje dođe. Roditelji treba da pričaju sa svojom decom, osobe sa svojim partnerima, škole sa đacima. Organizovanjem tribina i dizanjem svesti još više nego što se to sada radi. Na prvom mestu naglasiti da abortus sa sobom nosi kako mogućnost fizičkog oštećenja organizma i nemogućnost dalje trudnoće, tako i osećaj krivice i psihičkog bola kod osobe kojoj je abortus izvršen što nadalje dovodi do psihičkih poremećaja.
Za zaštitu su potrebna oba partnera.
Zaštita nije pitanje samo jednog partnera, već oba partnera. Prebacivanje odgovornosti sa jednog na drugog partnera može dovesti do neviđenih okolnosti, a posledice koje nastanu posle nije moguće otkloniti bez dodatnih problema. U zavisnosti od toga šta partneri međusobno žele, na raspolaganju je veliki broj mogućih kontracepcijskih sredstava počev od najjednostavnijih do najkompleksnijih. Prva i osnovna zaštita su svakako prezervativi koje danas možete kupiti zaista bilo gde. Ima ih i skupljih i jeftinijih, ali će vas svakako koštati mnogo manje nego abortus, neželjeno dete, i zdravstvena i psihička oštećenja koja idu uz sve to. Tu su i kontraceptivne pilule, pilule za dan posle, dijafragma, spirala,… Samo kratka napomena za pilule za dan posle, one nisu osmišljene da budu redovna kontracepcija, već pre kao urgentni metod ako se u žaru trenutka nije koristila nijedna od metoda kontracepcije ili je ista zatajila.
Abortus i sve priče koje kruže oko njega su jedan veliki skup etičkih, moralnih, pravnih pitanja, kao i mišljenja koja su u velikoj meri podeljena i često subjektivna. Za sada, izbor i dalje pada na osobe koje se susreću sa time i moje mišljenje je da im taj izbor i pravo ne treba oduzimati, jer posledice ukidanja mogu biti nesagledive, ako ne i veće od onih koje nose posledice koje se pojavljuju sa dozvolom abortusa.
U procesu pisanja teksta, naišao sam na još jedan tekst koji je na mnogo stručniji i opširniji način opisao abortus kao pojavu i molim sve koji pročitaju moj tekst, da pročitaju i tekst na sledećem linku: http://filozofskitekstovi.wordpress.com/2011/10/29/abortus/
Pretraži
Ja na Twitteru
Arhiva
- October 2012 (1)
- July 2012 (2)
- May 2012 (1)
- March 2012 (1)
- February 2012 (2)
- December 2011 (1)
- November 2011 (2)
- October 2011 (1)
- August 2011 (5)
- July 2011 (7)
Kategorije
- Fotografije (4)
- Tekstovi (20)